Koliko li smo puta čuli ovo upozorenje, no jesmo li ga doista shvatili? O kakvoj vrsti ne-opiranja nam Isus govori? I što zapravo znači ono famozno "okretanje drugog obraza"? Kome ga okrećemo i zašto? S jedne strane nas psiholozi poučavaju da se nikome ne damo gaziti i šamarati, dok Isus govori nešto suprotno. Uz sve to, šamaraju nas svi koji nad nama imaju kakvu god nadmoć, ili si tako umišljaju, i od kojih, na bilo koji način, ovisimo. Zagovornici tkz-og zakona privlačenja tvrde, pak, da smo sami odgovorni za svaki taj šamar jer smo ga, ako ne baš zaslužili, a ono barem privukli u svoj život, bilo tako što smo se se silno opirali, ili tako da smo, negdje duboko u sebi, vjerovali da ga zaslužujemo, podsvijesno, dakako. Pa, sad ti ne budi zbunjen. Ne obazirući se previše na pitanje zašto je došlo do takvoga sebe-osuđujućeg uvjerenja, slijepa inercija energije naprosto slijedi zakon privlačenja i ide tamo kamo je usmjerena, obrazlaže taj neumoljivi zakon vibracija. Na...
Zašto govorite Gospodine, Gospodine, a ne činite što sam vam rekao ? Ne trebamo biti previše inteligentni da odgovorimo na ovo pitanje. Govoriti "Gospodine, Gospodine", ništa ne košta, niti što od nas zahtijeva, ali isto tako, moramo biti svjesni da ništa i ne donosi, baš kao i dobra djela lišena ljubavi. Ako bi sve ljudske i božanske jezike govorio..., ako bi sve svoje razdao siromasima..., a ljubavi ne bi imao, ništa sam - kaže Pavao. Zašto to uporno odbijamo čuti i razumijeti? Iz istog razloga: tako je komotnije i ide na ruku našoj duhovnoj lijenosti sklonoj ego-svijesti navikloj na liniju manjeg otpora; iluziju da može imati kruha bez motike i apsurdnoj obmani da će dugotrajnim ponavljanjem besplodnih obrazaca, možda ipak, postići neki plodonosniji rezultat. Moramo li baš milijune puta bezuspješno pokušavati grabiti more ribarskom mrežom da bi smo shvatili kako tu nešto ne funkcionira. Mnogi, međutim, grabe cijeloga života, a da sebi nikada ne postave takvo pitanje, ...
Mogli bi smo uistinu živjeti kao u raju kada bi smo shvatili da smo za raj i stvoreni. Ne onaj koji slijedi poslije odlaska. Nipošto. Raj, naime, nije neko mjesto u koje se odlazi negdje daleko odavde. Nije uopće mjesto. To je stanje duha i nalazi se vrlo, vrlo blizu: u nama. Svaki put kad osjetimo istinsku radost, spokoj i blaženu harmoniju sa božanskim duhom života, mi ulazimo u taj raj. Činjenica da se to događa iznimno rijetko ne negira samu stvarnost. Ukoliko se rijetko i nehajno peru zubi, nastat će naslage karijesa, no to ne znači da higijena ne pomaže protiv karijesa. Baš naprotiv. Da se tako vjerovalo i u skladu s tim ponašalo, bili bi zdravi i blistavi. Nesreća i patnja se, poput karijesa, brzo nataloži ukoliko izostane pomna higijena duha. Puka želja, u oba slučaja, neće pomoći da se ona ukloni. Dakle, alat u ruke i na posao! Svjedoci smo rapidnog i trajnog porasta brojnih psihičkih i duhovnih oboljenja, kao i svih zloćudnih, i inih, bolešćura što harače svijetom ljud...
Primjedbe
Objavi komentar