NEKA TI BUDE KAKO SI VJEROVAO!

Ne sabirite sebi blago raspadljivo ... podsjeća nas Isus i puna dva tisućljeća Njegove riječi ne padaju na plodno tlo ljudske svijesti. Barem one većinske. Što je to raspadljivo blago, nasuprot onog drugog i koji je kriterij vrednovanja? Nije li blago sve ono što nam, u datom trenutku, služi na bilo koji način? Ne. Ono što služi životu jest blago, a ne ono što služi nama. Kažemo li da nešto služi nama, to podrazumijeva ego ("ja"), koji baš i nije neko blago za kojim život, po svojoj naravi, teži. On žeđa za živom vodom koja ga čini živim i radosnim. Ništa od onoga što ego smatra da mu je za to potrebno, ne spada u tu kategoriju. Ego je, naime, prepredeni obmanjivač istine, a ne istina. Sve njegove potrebe znak su nedostatka, nesavršenstva i, posljedično nezadovoljstva sobom, drugima, svijetom, Bogom. Duh, nasuprot toga, svjedoči savršenstvo, puninu i radost života. Iz te punine on crpi i stvara svoje blago. Ono koje ne podliježe vremenu i raspadljivosti i stoga se ne može...

Kada se vlastito mišljenje pobrka sa istinom nastaju mnoge zablude; kada se te zablude drugima nude kao istina, nastaju problemi. Kada se nameću silom, nastaje rat. Neka se javi tko ne poznaje barem jednoga čovjeka koji je opasno pobrkao spoznajne lončiće i svoje mišljenje izjednačio s istinom. Ovisno o inteligenciji, temperamentu, karakteru, obrazovanju... tražit će načina da i vas u to uvjeri. Najprije milom, potom silom. Zavisno od osobnosti. Istina je, dakako, jedna i ne može biti milijun različitih istina. Ono što ovi ljudi brkaju s istinom je njihovo viđenje istine. Moje najdraže voće je trešnja, kažemo. Ma kakvi, čovječe!. Najbolje su jabuke!, uzrujavaju se oni. Ali, najviše volim trešnje. Ne, ne i ne! Jabuka je definitivno najbolja, kad ti kažem! Evo, pitaj moju ženu, ako meni ne vjeruješ. Poznat scenarij, zar ne? Ja, moj, moje - isključivi i neupitni argument relevantnosti; znak apsolutne ispravnosti svojstven izrazito sebeljubivu egu niske razine svijesti. Njihova brojn...

Zašto govorite Gospodine, Gospodine, a ne činite što sam vam rekao ? Ne trebamo biti previše inteligentni da odgovorimo na ovo pitanje. Govoriti "Gospodine, Gospodine", ništa ne košta, niti što od nas zahtijeva, ali isto tako, moramo biti svjesni da ništa i ne donosi, baš kao i dobra djela lišena ljubavi. Ako bi sve  ljudske i božanske jezike govorio..., ako bi sve svoje razdao siromasima..., a ljubavi ne bi imao, ništa sam - kaže Pavao. Zašto to uporno odbijamo čuti i razumijeti? Iz istog razloga: tako je komotnije i ide na ruku našoj duhovnoj lijenosti sklonoj ego-svijesti navikloj na liniju manjeg otpora; iluziju da može imati kruha bez motike i apsurdnoj obmani da će dugotrajnim ponavljanjem besplodnih obrazaca, možda ipak, postići neki plodonosniji rezultat. Moramo li baš milijune puta bezuspješno pokušavati grabiti more ribarskom mrežom da bi smo shvatili kako tu nešto ne funkcionira. Mnogi, međutim, grabe cijeloga života, a da sebi nikada ne postave takvo pitanje, ...

U potrazi za pravom mudrošću dostatnom primjereno osvijetliti ovako zahtjevnu temu, pokušavam se sjetiti prvog susreta vlastitog uma sa zastrašujućom, mitskom kreaturom vele-moćnog vraga, đavola, đavla, sotone, nečastivog, šejtana ili koje god ime koristili za tu istinski blasfemičnu ideju s one strane zdravog razuma. Common sense, kojim se čovječanstvo tako rado busa, najmanje dva tisućljeća, kanda boluje od zastrašujuće šizofrene iluzije zvane vrag. Gotovo da više i nije bitno tko ju je izmislio, tko podržavao i održavao i s kojim razlozima, zastrašuje spoznaja da je ta iluzija poharala cijelo čovječanstvo unatoč njegovu velebnom umu koji je ljudima omogućio let u svemir, 3D printere na kojima se već uspješno printaju ljudski organi, genetski inžinjering i sva ostala čuda tehnike i tehnologije. Uz bok svih tih čudesa modernog svijeta, stoji dobra, stara, svima znana, i od svih uvažavana, figura vraga kojoj se i dalje klanjaju mase uvjerene da tako izražavaju svoju najdublju duhov...