Budi volja tvoja.
Ne sabirite sebi blago raspadljivo ... podsjeća nas Isus i puna dva tisućljeća Njegove riječi ne padaju na plodno tlo ljudske svijesti. Barem one većinske. Što je to raspadljivo blago, nasuprot onog drugog i koji je kriterij vrednovanja? Nije li blago sve ono što nam, u datom trenutku, služi na bilo koji način? Ne. Ono što služi životu jest blago, a ne ono što služi nama. Kažemo li da nešto služi nama, to podrazumijeva ego ("ja"), koji baš i nije neko blago za kojim život, po svojoj naravi, teži. On žeđa za živom vodom koja ga čini živim i radosnim. Ništa od onoga što ego smatra da mu je za to potrebno, ne spada u tu kategoriju. Ego je, naime, prepredeni obmanjivač istine, a ne istina. Sve njegove potrebe znak su nedostatka, nesavršenstva i, posljedično nezadovoljstva sobom, drugima, svijetom, Bogom. Duh, nasuprot toga, svjedoči savršenstvo, puninu i radost života. Iz te punine on crpi i stvara svoje blago. Ono koje ne podliježe vremenu i raspadljivosti i stoga se ne može...